Kada se upita razne stručnjake, filozofe, političare, humaniste, teologe, psihologe, “medicinare”, bihevioriste, “frojdovce”, znanstvenike iz najrazličitijih područja, svatko od njih će imati svoju definiciju i svoje kriterije. Čovjek, sazdan od „svoje“ fizike, kemije i neopipljivog elementa kojeg nazivamo psihom, u nekim drugim područjima/rječnicima dušom, još je uvijek svojevrstan misterij u svom sveobuhvatnom funkcioniranju i usklađivanju, odnosno simbiozi ovih komponenata. Čovjeka ne možemo gledati bez uključivanja svih njegovih dimenzija kako bismo ga razumjeli, odnosno kako bismo se razumjeli. Svaki od naših aspekata ima svoje specifičnosti, načine funkcioniranja, različite mehanizme (kao npr. obrambeni), svoje parametre i nijanse koje svaku jedinku razlikuju od one druge, a opet budu zajednički nazivnik s nekom drugom jedinkom. Svakodnevni/životni stres može većini populacije biti zajednički nazivnik, no kako reagiramo na njega te kako se s njime dalje nosimo, ono je što je specifično za svakog pojedinca. U ovom konkretnom primjeru, neke naše osobine iz onog “neopipljivog” područja daju nam temelje za funkcioniranje – hoćemo li se s određenim situacijama i periodima nositi konstruktivno ili destruktivno. Ili na svakodnevne stvari gledati pozitivno ili negativno. Sklop osobina čini ličnost, a ličnost zaista ima mnogo interpretacija. Najčešće korištena definicija ličnosti je sljedeća:
Budući da su ti skupovi psihičkih osobina i mehanizama inkorporirani u čovjeka, oni su pod direktnim utjecajem vječne razvojne dileme – “nature or nurture” – odnosno, može se reći da podliježu i biološkim aspektima i okolinskim utjecajima/faktorima svakog pojedinca. Jedno ne isključuje drugo, no svakako treba uzeti u obzir da jedno ponekad može prevagnuti. Kad se ta ravnoteža poremeti, nailazimo na određene teškoće u funkcioniranju u određenim područjima, tj. aspektima naših života te govorimo o mogućem razvoju poremećaja ličnosti. Procjenjuje se da prevalencija poremećaja ličnosti u općoj populaciji iznosi 10 – 13%. Iako su još u određenoj mjeri stigmatizirani, osviještenost o poremećajima te općenito o važnosti mentalnog zdravlja i važnosti brige za mentalno zdravlje je sve veća. Tako i poremećaji ličnosti dobivaju sve manju stigmu, a više znanja i razumijevanja. Da bi se nešto smatralo/dijagnosticiralo poremećajem potrebno je da ponašanje osobe odstupa od uobičajene reakcije za određenu situaciju i u kontekstu utjecaja kulture u kojoj pojedinac živi. Također, potreban je duži vremenski period u kojem se ponašanje manifestira te različite situacije u kojima se ponašanje manifestira. Prema DSM-V priručniku govorimo o trajnom obrascu unutarnjeg doživljavanja i ponašanja sa sljedećim karakteristikama: značajno odstupanje od očekivanoga, pervazivno i nefleksibilno, početak u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, stabilno tijekom vremena, dovodi do patnje ili oštećenja.
“Poremećaji ličnosti su psihijatrijski uvjeti koji počinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, nastavljaju se tijekom mnogih godina i izazivaju veliku nevolju. Poremećaji ličnosti također često ometaju sposobnost uživanja u životu ili postizanju ispunjenja u odnosima, radu ili školi.” (Kristalyn Salters-Pedneault)
S obzirom na njihovu specifičnost i individualnost, poremećaje ličnosti zahtjevno je dijagnosticirati, stoga nije neobično da procesi dijagnosticiranja ponekad traju dugo. Poremećaji ličnosti se dijele u tri kategorije – A, B i C, a obuhvaćaju sljedeće: paranoidni, shizoidni, shizotipni, antisocijalni, granični, histrionski, narcistični, izbjegavajući, ovisni i opsesivno - kompulzivni poremećaji ličnosti.
Poremećaji ličnosti, dakle, mogu biti put prema narušavanju odnosa i vlastitog funkcioniranja ili, s druge strane, put prema osvještavanju i početku brige za vlastito mentalno zdravlje. Poremećaji ličnosti uče nas koliko je važno brinuti se za mentalno zdravlje, koliko na nas utječu i oblikuju nas naša okolina i biologija, ali i kolika je odgovornost pojedinca za vlastito mentalno zdravlje kada je pojedinac dijete naspram kada je odrasla osoba. I, na kraju, poremećaj ličnosti nije osoba. Osoba, tj. čovjek, puno je više od sklopa vlastite ličnosti.
Piše: Maja Baksa, mag. prim. educ., edukantica u transakcijskoj analizi #zdravlje #mentalnozdravlje #balansiranje #equilibra #licnost #poremecajlicnosti
Literatura: Američka psihijatrijska udruga. (2013). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-V. Zagreb: Naklada Slap (2014) Davidson, G.C., Neale J.M. (1999). Psihologija abnormalnog doživljavanja i ponašanja, Jastrebarsko, Naklada Slap Begić i sur. (2015). Psihijatrija, Zagreb, Medicinska Naklada Fulgosi, A. (1994). Biološke osnove osobina ličnosti, Jastrebarsko, Naklada SLAP, Millon, T. (2004). Personality disorders in modern life, Hoboken, New Jersey, Wiley & Sons Inc.,
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2012.). Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema, deseta revizija, Zagreb, Medicinska Naklada
Medicinski leksikon (1992). Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Autorica teksta je edukantica u psihoterapiji te certificirana REBT trenerica. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost.
Ako želite zakazati individualno savjetovanje, kontaktirajte nas.