Mi smo satkani te svoj život živimo držeći se nekih pravila koje smo ili sami odabrali ili nam ih je usadila bliža okolina u djetinjstvu - najčešće su to bili naši roditelji ili druge roditeljske figure. Neka pravila i uvjerenja smo samo preuzeli bez preispitivanja, jer smo im bili izloženi, do nekih smo došli zaključivanjem uz određene situacije koje su nam se dogodile, a neka su u nas "ukodirali" prije spomenuti entiteti, nakon što smo ih revidirali i odlučili da se s njima slažemo. Pravila i uvjerenja pokazuju nam kojim putem u životu možemo koračati, kako bismo bili što manje zbunjeni, nesigurni i u čim manjoj napasti.
Tu su ponajviše nit vodilja naša moralna uvjerenja koja nam - ukoliko ih se držimo i po njima krojimo svoj život - daju osjećaje da smo vrijedni, dostojni, snažni i važni. Moralna uvjerenja su i svojevrsni obrambeni mehanizam te nas štite od posljedica koje bi nas mogle zateći, ukoliko ih kršimo. Neka druga životna uvjerenja mogu nam otvarati vrata k novim iskustvima i spoznajama, no isto tako ih mogu zatvarati.
Što kada nas naša uvjerenja sputavaju i u nama stvaraju obrasce misli i ponašanja koja nas ograničavaju te prouzrokuju emocije koje nam svakodnevicu malo ili više otežavaju?
Prema konceptu REBT (Rational Emotive Bihevioral Therapy), ono što stvara teškoću u nošenju s nekim izazovom nije sam izazov/situacija/problem, već naša percepcija situacije. Ona dovodi do određenih (često ograničavajućih) misli, zajedno s javljanjem nelagodnih (ponekad i nezdravih) emocija, a korijen toga stanja upravo je u našim uvjerenjima. No, onim uvjerenjima koja su kruta, iracionalna i koja treba mijenjati želimo li promjenu.
Tri najčešća iracionalna uvjerenja koja nas ograničavaju ili nam stvaraju nelagodu su:
1. Moram dobiti odobrenje od drugih kako bih bio/-la dostojan/-na.
2. Ljudi moraju uvijek učiniti pravu stvar i u skladu s mojim očekivanjima kako bi bili dostojni.
3. Život mora biti ugodan, bez nelagode i neugodnosti.
Navedena uvjerenja mogu utjecati na našu produktivnost, uključenost, spremnost na odrađivanje nekih poslova i zadataka, nošenje s izazovima, rješavanje problema, (ne)stvaranje odnosa, okruživanje s ljudima o kojima ovisimo, izbjegavanje, odugovlačenje, gubitak autonomije ili nepostizanjem iste. Ponekad nam mogu zacrtati samo jedan put kojim koračamo, koji se može pretvoriti i u život na autopilotu.
Kada živimo na autopilotu, nismo u potpunosti svjesni samih sebe, vlastitih potencijala i nepresušnih mogućnosti rasta i razvoja. Također, život na autopilotu često podrazumijeva i ostajanje u vlastitoj zoni komfora - zoni iz koje povremeno treba izaći želimo li rasti i razvijati se. Zoni iz koje povremeno treba izaći kako bismo upoznali i kročili svim novim putevima koji nas mogu odvesti do onoga što želimo. Možda ne do svega što smo ikad željeli, ali do nečeg svakako.
U kojoj zoni se Vi nalazite?
Maja Baksa, mag. prim. educ., edukantica u transakcijskoj analizi
Autorica teksta je edukantica u psihoterapiji te certificirana REBT trenerica. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost.
Ako želite zakazati individualno savjetovanje, kontaktirajte nas.