top of page
Search

TKO I KADA JE OKEJ

Updated: Aug 22, 2022

Od samog početka života mi konstantno analiziramo i procjenjujemo svoje osjete, osjećaje, svoju okolinu, ljude u njoj i naše odnose prema svemu te zaključujemo jesmo li ili nismo okej te jesu li drugi okej. Socijalna smo bića te se puno našeg načina funkcioniranja može gledati u kontekstu odnosa s drugima. Nekad nam je socijalizacija bila bitna za preživljavanje općenito - ljudi u grupama bolje su se mogli obraniti od zvijeri i drugih opasnosti koje su vrebale. Ni danas nije bitno drukčije, samo su zvijeri i druge opasnosti promijenili oblik.

Kada smo mi okej, a kada "zvijeri" i drugi? Kada mi nismo, a oni jesu? Kada mi jesmo, a oni nisu?

Četiri životne pozicije, prema postulatima psihoterapijskog pravca transakcijske analize, daju uvid upravo u naša unutrašnja stanja prema sebi samima, kao i mišljenja, osjećaje i akcije prema drugima.

Pozicija JA NISAM OKEJ - TI SI OKEJ

Rođenje je visoko stresan događaj za dijete - za nas. Iz ugodne, tople, sigurne i poznate okoline dijete dolazi u nepoznatu okolinu, s nepoznatim ili manje poznatim osjetilnim senzacijama (hladnoća, dodiri, stisak i dr.), novim načinima funkcioniranja i održavanja na životu, kao što je npr. disanje prvi put. Sve to može biti zahtjevno, preplavljujuće i nelagodno na novi mali život koji je u potpunosti ovisan o drugima. Drugi daju toplinu, hranu, sigurnost, nježnost, odnosno sve što je potrebno kako bi se održao i nastavio život. U toj poziciji zaključujemo da mi nismo okej, a da drugi jesu. Mi se tad ne možemo sami održati na životu i zato nismo okej, ali mogu nas drugi i samim time oni su okej. Već i samo podizanje u naručje ili mijenjanje pelene, uz nježne dodire nam poručuje da je tu osoba koja je okej (ili osobe).

Pozicija da mi nismo okej tijekom života se može često ponavljati kao obrazac mišljenja i osjećaja kada se borimo s manjkom samopouzdanja, manjkom samopoštovanja, kada doživimo (i preživimo) traume ili stresne događaje, kada prolazimo teškim ili izazovnim razdobljima života, kada smo bolesni, kada nas netko povrijedi i sl.

Kada spominjemo povrjeđivanje od drugih, prelazimo na drugu životnu poziciju, a ona glasi:

JA NISAM OKEJ, TI NISI OKEJ

Kako beba raste i razvija se, svojim osjetilima prima podražaje iz okoline i na temelju njih uči. Neki od tih načina učenja su stavljanje predmeta u usta, uzimanje predmeta, bacanje predmeta i slične radnje. Kada dijete prohoda, ono proširuje svoj repertoar ponašanja iz kojih uči. Dodiri se smanjuju - nije više potrebno da je se toliko podiže, a kako sama hoda i istražuje okolinu, često se može naći u potencijalno opasnim situacijama kojih nije svjesna, ali su ih svjesni roditelji. Tada često čuje "Ne", "Ne diraj to", "Ne stavljaj u usta" i slične fraze, a ponekad roditelji (roditeljske figure, uža/šira obitelj) fizički prekidaju djetetovo istraživanje. Tada dijete zaključuje da baš ni odrasli nisu okej. Dijete je još uvijek ovisno o roditeljima, stoga još uvijek nije okej, a odrasli su smanjili ugodne dodire i senzacije te dodali zabrane, pa nisu baš ni oni okej.

Kako onda do okej pozicije?

JA SAM OKEJ, TI NISI OKEJ

Kako dijete biva samostalnije, uči da i druge stvari, osim roditelja, mogu pružiti ugodu. Ispočetka to može biti određena hrana, kao npr. slatkiši, a isto tako druge stvari kao što su igračke, igre ili aktivnosti djetetu stvaraju ugodu. I kad si dijete ugađa, ono je okej. Naučilo je da ne ovisi svaka ugoda izričito o drugim (odraslim) osobama. S druge strane, to jest, ukoliko pričamo o ekstremima - dijete koje je zlostavljano s vremenom nauči samo sebe utješiti i doći do okej pozicije. Osoba koja zlostavlja dijete predstavlja utjelovljenje onoga što nije u redu te dijete tu osobu, a kasnije se može dogoditi da generalizira na druge ili sve osobe, stavlja u poziciju "ti nisi okej". Ova životna pozicija može imati ozbiljne društvene posljedice. Naime, ako sam ja okej, a ti nisi okej prema mojim standardima što me sprječava da te ne ozlijedim/pokorim/ubijem?

Ipak, ostaje nada, a ona zvuči JA SAM OKEJ, TI SI OKEJ.

Ta, četvrta, životna pozicija je utjelovljenje prihvaćanja. Prihvaćanja sebe i prihvaćanja drugih. Slavljenja različitosti i sličnosti. Suživota, tolerancije. Uzajamnog poštovanja. Altruizma i humanosti. Mira. Dok su prve tri životne pozicije nesvjesne, posljednja je svjesna. Odabiremo ju svjesno te se njenim ulaskom u naš život otvaramo novim iskustvima, učenjima, avanturama, odnosima, prijateljstvima, poslovima, životu.



Piše: Maja Baksa, mag. prim. educ., edukantica u transakcijskoj analizi


Literatura: Thomas A. Harris: I'm OK, you're OK; (1967)



Autorica teksta je edukantica u psihoterapiji te certificirana REBT trenerica. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost.


Ako želite zakazati individualno savjetovanje, kontaktirajte nas.

26 views0 comments

Recent Posts

See All

Ne tre' sam stalno delati

U ovim ljetnim mjesecima za većinu je nekako najprikladnije malo se odmoriti (izuzev onih koji odlaze raditi na sezonu). Vrućine nam ponekad ne daju raditi puno (i tu nam zapravo rade uslugu!), djeca

Sitnice koje život znače

Kada govorimo o promjeni koju želimo postići, nekako imamo tendenciju zadati si velike ciljeve. Svakako je u redu imati velike ciljeve i ciljati najboljem jer za to svatko ima kapaciteta. No, pritom č

Zašto osjećam?

Odgovorite na ovo pitanje: Koliko emocija postoji? Pitate li različite osobe, dobit ćete uglavnom različite odgovore. I, uistinu, emocije su toliko kompleksna stvar da kada i mislimo da prepoznajemo n

Kommentare


bottom of page