Nakon "ženskog" listopada stiže "muški" studeni.
MOVEMBER - poznat i kao "no shave november", pokret je koji osvještava javnost o muškim bolestima, prvenstveno o raku prostate. Osim toga, pokušava se potaknuti muškarce na redovne liječničke kontrole i zdraviji način života. Od pamtivijeka se od muškaraca očekuje da su jaki, da zaštite, da nahrane, da su svakodnevni superheroji, da sve odrađuju s lakoćom - ne samo fizičke stvari, već i emocionalne. Očekuje se da lakše prebrode neka kritična emocionalna/psihička stanja, očekuje se da će trebati manje podrške u tome, stoga im je ta podrška često kratka, sitna, prozirna, ako ne i u potpunosti uskraćena. Jer, baš kako to pjeva britanski rock bend The Cure - dečki ne plaču. To se on njih ne očekuje, osim u iznimnim situacijama. Psihoterapijska škola transakcijske analize - kako joj i ime sugerira - analizira, među ostalim, i položaj muškaraca u društvu/obitelji uz različite koncepte. Jedan od koncepata su takozvane zabrane. Zabrane su poruke koje nam verbalno i neverbalno, svjesno i nesvjesno šalju naši roditelji tj. naše roditeljske figure tijekom djetinjstva. Na temelju tih zabrana kreiramo svoj životni scenarij i (ne)svjesno ga živimo. Naši roditelji nam - u najboljoj mogućoj namjeri - često govore da nešto ne radimo. Na primjer, "Nemoj plakati!" želeći nas utješiti kada se udarimo i boli nas, "Nemoj se svađati!", želeći umiriti situaciju kada smo u konfliktnoj situaciji ili "Daj da ti ja zavežem cipele/zakopčam jaknu.", želeći nam pomoći kada se još mučimo s kontrolom vlastite motorike i treba nam samo malo duže vremena da to učinimo. Svi navedeni (i drugi) roditeljski postupci proizlaze uglavnom iz najboljih mogućih namjera, no njihovo ponavljanje tijekom godina može biti kontraproduktivno u odrastanju i kada odrastemo. Dječaci iz navedenog često dobivaju zabranu "Nemoj osjećati", što u kasnijoj dobi ili u specifičnim situacijama može biti ograničavajuće. Ono čime nas "hrane" kad smo mali, u to ćemo izrasti.
Hranimo li naše dječake/muškarce - hranimo li bilo koga - porukama kako u svakom trenutku treba biti jak, oni će živjeti u uvjerenju da u svakom trenutku trebaju biti jaki. Što nije ni realna životna postavka, ni za mentalno zdravlje zdrava postavka. U studenome - mjesecu promicanja svjesnosti o najčešćim muškim bolestima - naglasak se stavlja na poticanje muškaraca na brigu o sebi, o svom zdravlju. Znamo već da zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već fizičko, duševno i socijalno blagostanje. U rizičnim situacijama, kao što je to kod npr. raka prostate, sve tri komponente zdravlja su narušene. Narušen je i koncept "Budi jak" (u transakcijskoj analizi to je jedan od drivera) - što je normalna reakcija koja se javlja u stanju šoka, straha, neizvjesnosti i nesigurnosti. Ova situacija je pomalo paradoksalna - kada ti svi govore da budeš jak, da izdržiš, da se boriš, ti se osjećaš loše ukoliko to ne radiš u svakom trenutku. I tako dolazimo do osjećaja krivnje i iscrpljenosti zbog kontinuiranog truda da budeš jak. No, opet paradoksalno - jakost se može vidjeti u slabosti. Jakost se vidi u hrabrosti. Pokazati da ponekad niste jaki, da ne možete i ne želite stalno biti jaki je hrabrost. Plakati je hrabrost. Pokazati da ste prestrašeni je hrabrost. Pokazati da ste ranjivi je hrabrost. Pokazati da ste smrtnici je hrabrost. Pokazati da vam treba pomoć je hrabrost. Uz toliko hrabrih situacija i stanja, slabost je zapravo nepostojeći koncept.
Ne morate biti stalno jaki da biste bili jaki!
Piše: Maja Baksa, mag.prim.educ., edukantica u transakcijskoj analizi #zdravlje #mentalnozdravlje #balansiranje #ravnoteza #movember #budijak #transakcijskaanaliza
Autorica teksta je edukantica u psihoterapiji te certificirana REBT trenerica. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost.
Ako želite zakazati individualno savjetovanje, kontaktirajte nas.