top of page
Search

Zašto osjećam?

Odgovorite na ovo pitanje: Koliko emocija postoji? Pitate li različite osobe, dobit ćete uglavnom različite odgovore. I, uistinu, emocije su toliko kompleksna stvar da kada i mislimo da prepoznajemo neku, možda se zapravo radi o nekoj drugoj.


Kada razgovaramo o emocijama, ljudi često percipiraju svoje tjelesne senzacije kao emocije. No, one to nisu. Važno je razlikovati to dvoje. Iako jedno može potaknuti drugo, dvije su različite stvari. Da, osjećamo nešto u tijelu, ali ta tjelesna senzacija, odnosno osjet, nije emocija.

Uzmimo za primjer grč u želucu – to je osjet. Emocije koje mogu stajati iza tog osjeta mogu biti strah, tjeskoba, ljutnja, bijes, krivnja, ali to mogu biti i sreća, uzbuđenost, trema, euforija itd. Dakle, neka tjelesna senzacija može imati različite “emocionalne podloge”, ali može biti i određeno medicinsko stanje ili zdravstvena teškoća, nepovezani s emocijom – iako danas znamo kako su one vrlo važan faktor ljudskog zdravlja!


Čemu služe emocije?

No, čemu to sve služi? Zašto imamo emocije, koja je njihova funkcija – ako ste se ikada zapitali ova pitanja, sigurno ste i sami došli do nekih odgovora. Jedna od teorija jest da su nam emocije potrebne kako bismo se prilagodili svijetu u kojem živimo i na taj način preživjeli.

Tako nam, recimo, emocija straha doslovno omogućava da preživimo. Kada osjećamo strah, to je signal našem organizmu da smo u opasnosti te se pokreću svi mehanizmi potrebni za preživljavanje. No, ponekad naš mozak ne može razlučiti radi li se o stvarnoj životnoj ugroženosti ili ne, pa iste reakcije straha možemo osjećati u naizgled bezopasnim situacijama, kao npr. kada moramo održati neki govor ili tražiti šefa povišicu.

Ove situacije nisu životno ugrožavajuće, ali nam mogu donijeti socijalne posljedice – možda ćemo biti posramljeni, odbijeni, ismijani, odbačeni. A nekad je sve ovo značilo da smo u riziku od umiranja. S jedne strane doslovno fizički, a s druge strane – kada bismo bili ismijani i odbačeni od strane zajednice, ostali bismo sami.

Biti sam nekad nije imalo istu snagu i mogućnost za preživljavanje kao što je to bilo kada smo bili u zajednici. Grupa ljudi puno se lakše mogla zaštititi i boriti s nekom divljom zvijeri nego pojedinac. Nekad davno.


(tekst objavljen u tjedniku Međimurske Novine, srpanj 2023.)


Autorica teksta je specijalizantica transakcijske analize, certificirana RBT i REBT trenerica. Sadržaj članka je edukativne prirode te NIJE zamjena za individualne konzultacije sa stručnjakom mentalnog zdravlja. Sadržaj članka koristi se na vlastitu odgovornost. Ako želite zakazati individualno savjetovanje, kontaktirajte nas.

19 views0 comments

Recent Posts

See All

Ne tre' sam stalno delati

U ovim ljetnim mjesecima za većinu je nekako najprikladnije malo se odmoriti (izuzev onih koji odlaze raditi na sezonu). Vrućine nam ponekad ne daju raditi puno (i tu nam zapravo rade uslugu!), djeca

Sitnice koje život znače

Kada govorimo o promjeni koju želimo postići, nekako imamo tendenciju zadati si velike ciljeve. Svakako je u redu imati velike ciljeve i ciljati najboljem jer za to svatko ima kapaciteta. No, pritom č

Smijem li osjećati?

Osjećaji/emocije su dijelovi nas na koje možda ne obraćamo previše pažnje. Nekad ih negiramo, nekad ih stišavamo, pokušavamo kontrolirati, nekad ih nismo ni svjesni, no u gotovo svakom trenutku mi neš

Comments


bottom of page